| ĆIVTELIJA SALIH |
|
|
|
| Nedjelja, 12 Oktobar 2008 | ||||
|
August 1994. godine. Rat traje, ali je bar prestalo okruženje pa sam tako mogao otputovati na Sajam Autotehnike u Frankfurtu. Naravno, pri tom smo ja i moje kolege bili veoma zanimljivi mnogim našim izbjeglicama i našim radnicima koji i od prije rata obezjeđuju svoju egzistenciju u Njemačkoj. Ne malo moje iznenađenje je bilo kada sam čuo njihovo prvo pitanje. -Je li Boga ti Salih Husara živ? Salih Husara, tešanjski ćivtelija, /mislim da se radi domaćem iskrivljenom izrazu za tursku riječ tevećelija-bezazleno malouman/ je u nekom smislu ikona čaršije. Ne vjerujem da je jedan tešanjski lik kroz istoriju toliko puta zabilježen, ovjekovječen, slikan, fotografisan i sniman. Naći ćete ga na naslovnim stranama knjiga, portreti su mu izloženi u kafanama, kancelarijama, bočnici, a epizodno se pojavljuje i u igranim filmovima. Saliha, koji duboko gazi osmu deceniju života, pamtim još iz perioda svog djetinjstva. U to vrijeme je živio na Ravnima. Sjećam se da je znao iz šume, negdje oko Husara, dovući poveći trupac na leđima.
Salih, aprila 2008. god
Preseljenjem u Tešanj sredinom pedesetih godina Salih osvaja čaršiju. Bilo ga je svugdje: u apoteci, u bolnici kod Ahmetagince na Gaju, a već godinama svaki dan ide u Radušu kod Nure Šišić. Oni koji ga paze moraju biti spremni na najpogrdnije riječi. Rijetko je o njima lijepo govorio. Ali mu oni nikada nisu zamjerili. Salih je bio i danas je čistač ulica. Skuplja papire koje su «pametni» stanovnici čaršije bacili na ulicu i odlaže u kante za smeće i pri tom komentariše na svoj način glasno pojedine ličnosti i događaje. U neku ruku Salih je posljednji telal čaršije i to za one teme i događaje koji su se samo šapatom prenosili kroz čaršiju. Znao je Salih ˝ureziliti˝ mnoge stanovnike čaršije, glasno govoreći trač koji se na njih odnosi baš kada su prolazili čaršijom pokraj Saliha. A čaršija, ḱo čaršija, puna dokonih. Ti isti sutra počnu glasno prepričavati šta je Salih rekao još uvijek nespremni da i sami kažu da su tu Salihovu novost znali i od ranije iz čaršijskih kuloara. Poznata je i ona njegova: -Jebo ti čaršiju koja ne može izdržavati jednu budalu!
Odmor kod Dževada Halepa nakon povratka iz Raduše
Mnogi, a naročito radnici iz inostranstva su mu nudili novac. Nije ga uzimao. Ponekad kada mu zatreba za cigarete samo bi poznatim znao reći da nisu platili vodu ili struju. To je bio znak da mu se da za najjeftinije cigarete, ne više. Salih je već u dobrim godinama. Prešao je davno sedamdesetu. Koliko je puta samo pokisnuo. Po najvećoj vrućini i zimi je išao golih nogu u gumenim čizmama. Higijena mu nije bila bliska, a eto Salih i danas čio i zdrav pobija sve one priče koje ljudi u poznim godinama pričaju otkrivajući recepte za zdrav život. Salihov se ne uklapa ni u jednu od tih priča izuzev one o ˝mozgu na paši˝.
******* U Tešanj došla za poslom i doktorica pedijatar iz Novog Sada. Neudata i sa velikim domaćim ljubimcem, neke krupne pseće pasmine koji se zvao Bonzo. Čaršija je doktoricu osmotrila sa svih strana. I počele su šale o tome kako joj zaposlenik Ilica, medicinar u bolnici, pedikira Bonzu, a neki su išli tako daleko da se počelo govorkati o seksualnim nastranostima sa ljubimcem Boncom. Naravno da su ti tračevi u nekom obliku došli i do Saliha. Tako jednom pred čaršijskom kafanom puna tarasa. Salih na ulici ispred kafane sabira bačene papire. U jednom trenutku nailazi doktorica ginekolog Nadežda. Salih je opazi pa veli: -Evo one doktorice što se jebe sa ćukom!!! -Nisam to ja, to je druga, -sva crvena u lici instiktivno se oglasi doktorica koja očito ni sama nije u tom momentu bila svjensa svojih riječi.
******* Moja supruga Nađa je radila u apoteci i bila je u onom društvu apoteke koja je Saliha pomagala. Zvao je Nađu Mešovca po njezinom ocu Meši. Kada bi nas susreo znao je reći: -Ti ćeš umrijeti, a meni će ostati tvoja Mešovca. Neće tvoja djeca jesti crvljivo brašno nego ću ja njih hraniti. Svježe oporavljen od infarkta šetamo ja i supruga čaršijom, kada se uz Karaulu penje Salih. Nađa osta malo zatečena. Kako će to sada izgledati kada meni bolesnom, Salih kaže da ću umrijeti? Te ti ona mene posla u prodavnicu da štogod kupim, a zapravo da Saliha upozori da ne spominje umiranje. Vraćajući se iz prodavnice, javih se ja Salihu očekujući njegovu standardnu priču. Kad vraga, uticale Nađine riječi: -Neću ja ba tvoju Mešovcu, šta će meni tvoje oglabine.Ostadoh ti ja zatečen neočekivanom reakcijom Saliha.
H.G.
Nove vijesti
Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.  Dodati u favorite (5) |  Link | Posjeta: 2589 | Ispis | E-mail
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2 |
||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|